Istočna obala Istre
Tamo gdje se zeleni brežuljci na istoku sastaju s morem i stapaju se priroda i baština, tamo je raj za umjetnike, tamo je istočna obala Istre.
Istočna obala Istre duga je 202,6 km, s pripadajućim otočićima 212,4 km. Sjeverni dio istočne obale Istre (tzv. Liburnija, odnosno gradovi Brseč, Lovran, Opatija, Volosko, Matulji, Kastav), odnosno zapadni dio Kvarnerskog zaljeva gravitiraju Rijeci, pa je prilikom kreiranja županija 1993. godine taj dio Istre administrativno dodijeljen Primorsko-goranskoj županiji. Uz Labin i Rabac s okolicom pod istočnu obalu Istre spadaju još Barban i Marčana.
U Barban su prema pisanim izvorima došli Slaveni krajem 6. stoljeća. Barban, trpeći razne ratove i borbe Mlečana, dolazi pod vlast obitelji Loredan koja ga kupuje za pet i pol tisuća mletačkih dukata. Obitelj Loredan sve je više potiskivala seljake i stvorila nove društvene slojeve kojima se priključuju i imućni Hrvati. Seljaci koji nisu plaćali redovite prihode odvođeni su nekoliko godina na robiju, a o tome nisu smjeli pričati. Bili su robovi na mletačkim galijama koje su bile usidrene u Raškom zaljevu. Francuzi nakon kraćeg vremena, preuzimaju vlast u Barbanu, i Petar Stanković ukida feudalne odnose, no to kratko traje i ponovo ga preuzima Venecija. Narod je bježao u Jugoslaviju, a među njima Mijo Mirković (poznat pod pseudonimom Mate Balota) i Tone Peruško. Petar Stanković bio je intelektualac i pisac mnogih knjiga na talijanskom a i na hrvatskom jeziku, bavio se svačim, od vjerskoga života do obrađivanja voćaka, te je ostao jedan od većih stvaralaca Istre u 19. st.
Nakon što su Rimljani pokorili Histre 177. g. pr. Kr. i nakon iscrpljujućih borbi osvojili Nezakcij, uveli su novu podjelu osvojenog zemljišta na centurije. Naselje je dobilo ime po rimskog zaseoku Marciana koje je pripadalo obitelji Marcia. Kameni artefakti koji su pronađeni u Marčani upućuju na to da su se ovdje uzdizale ville rusticae, seoska imanja s raskošnom kamenom građevinskom dekoracijom. Prostrano obradivo zemljište pridonijelo je gustom naseljavanju okolice Marčane o čemu nam svjedoči još nekoliko lokaliteta s ostacima rimskih vila u blizini Pinezića.
Prvo pisano spominjanje Marčane potječe iz 1243. godine u dokumentu kojim mnogi uglednici prisežu vjernosti Mletačkoj Republici. Selo Marčana u srednjem vijeku je dijelilo sudbinu južnog istarskog prostora u kojemu se u 13., 14., 15., i u prvoj polovici 16. st. zbivaju kataklizmičke nedaće (ratna razaranja, kužne epidemije, napuštanje nezaštićenih ruralnih naselja, ugroženost gradskih središta).
U 16. st., nakon strahovite kuge koja je 1527. g. opustošila Pulu i njezino područje, uslijedilo je nekoliko pokušaja kolonizacije Marčane.
Marčana je do sloma Mletačke Republike 1797. g. dijelila sudbinu ostalih mjesta uz jugozapadnu obalu Istre: epidemije, upadi Turaka, mletačko izrabljivanje u vidu raznih davanja za popravak crkve, održavanje zidina, plaćanje glavarine. 1797. g. mletačke posjede u Istri Napoleon Bonaparte ustupa Austriji, no već 1805. g. Istra potpada pod upravu Kraljevine Italije. 1814. g. ove prostore ponovno zauzima Austrija i tako će ostati sve do početka Prvog svjetskog rata.